Nasleđe koje ostavljamo iza sebe: šta će ostati kada nas ne bude
Svako od nas ostavlja trag. Pitanje nije da li ćemo biti zapamćeni, već kako. Razmišljanja o nasleđu, vrednostima i onome što zaista traje.
Boris
Remnory Tim

Pitanje koje izbegavamo
Retko ko zaista sedi i razmišlja: šta će ostati od mene kada me ne bude?
Nije to morbidno pitanje, to je jedno od najkonstruktivnijih pitanja koje čovek može sebi da postavi. Jer odgovor menja to kako živimo danas.
Tri vrste nasleđa
Materijalno nasleđe: Imovina, predmeti, novac. Važno je, ali prolazno.
Vrednosno nasleđe: Principi, stavovi, načini gledanja na svet. Ovo traje duže, ali ostaje nevidljivo ako nije eksplicitno iskazano.
Narativno nasleđe: Priče. Ono što ostaje kada pripovedamo o nekome, anegdote, navike, rečenice koje su postale porodične izreke.
Remnory je alat za čuvanje sva tri, ali posebno onog trećeg, koje je najranjivije i nestaje najbrže.
Šta zaista pamtimo o onima koji su otišli
Kada pitamo ljude šta pamte o preminulim roditeljima ili bakama i dekama, odgovori su gotovo uvek isti:
- Specifičan miris
- Jedan karakteristični gest
- Rečenica koju su često govorili
- Nešto što su radili i što niko drugi nije radio na isti način
Retko ko pamti materijalne vrednosti. Gotovo svi pamte karakter.
Nasleđe nije nešto što se dešava posle nas. Gradi se svaki dan.


